Stigla nam je i jesen, a sa njom i bundeve koje su naprosto prepune antioksidansima i betakarotenima. Oni im daju specifičnu narandžastu boju. Bundeva je pogotovo bogata vitaminima C i E. Njeni ljekoviti sastojci mogu da pomognu u snižavanju rizika od raka, srčanih bolesti, očne mrene, moždanog udara, Odlično se pokazala kod hemoroida i zatvora, a korisna je i za smirivanje nerava jer pospešuje san. Na trpezama uveliko imamo i jabuke koje sadrže najviše flavonoida koji zaustavljaju začepljenje krvnih sudova i srca. Jabuke su poznate zato što štite zube od karijesa i kamenca, paze na naš vitak struk ipa se tako brinu za naše srce. Jabuke pomažu kod raka dojke, pluća, prostate i sličnih vrsta raka koji se pojavljuju u probavnom traktu.

Dok šetamo gradom često se odlučimo za pečen ili kuhan kukuruz koji nas čini ponosnim na jesen. Kukuruz je izuzetna namirnica koja nema puno kalorija a sa druge strane odiše vlaknima. Jesen treba iskoristiti da jedemo svjež kukuruz koji je bogatiji vitaminima i mineralima od konzerviranog. Šipak je izuzetan zato što sadrži strašno puno oksidanasa u svom soku koji je njima bogatiji od zelenog čaja kao i od crvenog vina. Oksidansi sprečavaju loši holesterol da oksidira i povećavaju djelovanje enzima koji sprečavaju naslage masnoće u arterijama. Grožđe je puno organskih kiselina i ima jako malo masnoća. Sigurno nećete pogrešiti i ako na jelovnik uvrstite bobičasto voće, cveklu, pasulj, kestene, pečurke, krompir, kupus, kruške, luk, poriluk, koštunjave plodove, žitarice... Jesenje namirnice su preduslov za zdrav i kvalitetan život. Desno već imate malu anketu o namirnicama pa kliknite na vašu omiljenu i glasajte za nju.

Pored iskustva u kuhinji i kvalitetnog recepta za kvalitetno jelo potrebno je i poznavati vrste mesa koje najbolje odgovaraju konkretnom jelu. Sigurno ste do sada puno puta čuli za ramstek, biftek, bubrežnjak ali koji dio mesa odabrati je pravo pitanje na koje ćemo pokušati da damo odgovor.
Najkvalitetnije meso kod junetine je pečenica koju kada isječemo dobijamo biftek. Spoljni dio pečenice zove se ramstek i sastoji se od rozbifa, rozbratne i roštiljače. Rozbif možemo da rolamo i pečemo sječen na šnicle. Roštiljače možemo prevashodno peći ali i kuvati u jelima sa dodatkom povrća. Za gulaš je najbolje meso od koljenice. Kada dinstamo zelen onda je najblje uzeti bijelu pečenicu. Bistre juhe i rague, ali i mljeveno meso pripremit ćete od vrata.

Junetinu ćete od govedine najlakše razlikovati posmatrajući boju mesa. Junetina je svijetlocrvene boje, a masnoća joj je bijela. S druge strane, govedina je tamnocrvene boje dok joj je masnoća lagano žućkasta.
Najbolji dio telećeg mesa je bubrežnjak. Teleće grudi su najbolje za nadjevanje sa začinima, kotlete pržimo i pohujemo a kad hoćemo da pravimo pečenje ili čorbu onda za to koristimo lopatice. Kada kupujemo junetinu i teletinu najbolje je da izaberemo svjetlije meso i sa manje masnoće. Iz razloga što živimo u potrošačkom društvu meso nedovoljno odleži pa nebi bilo loše da ga držimo u ulju i začinima što će dodatno obogatiti ukus.

Najkvalitetniji dijelovi janjetine su but, bubrežnjak i kotleti, a posebni specijaliteti idu sa janjećim iznutricama. Kada nabavljamo janjetinu potrebno je da gledamo da meso ima svijetloružičastu boju dok starija životinja ima tamniju crvenu boju.
Kada je riječ o svinjskom mesu, najbolji dijelovi su bijeli kare, but i pečenica, a zatim krmenadle, vajsbratne, grudi i lopatice. Što je svjetlija boja to je bolje.
Postoje različite tehnike pečenja mesa: u rerni bez folije, u rerni s folijom, na roštilju ili na ražnju. Folija daje mesu da ostane veoma sočno, ali meso gubi lijepu rumenu boju. Prije vađenja mesa iz rerne potrebno je da istu skinemo.

Austrija je prelijepa alpska zemlja sa kontitnentalnom i planinskom klimom. Proteže se na površini od 83 857 km2 gdje živi oko osam miliona stanovnika. Kroz Austriju protiču rijeke Dunav, Drava, Mura i Inn. Pored Austrijanaca u Austriji žive Slovenci, Srbi, Italijani, Gradišćanski Hrvati, Slovaci i Česi. Austrijska kuhinja u sebi nosi obilježje Austro-Ugarske Monarhije odnosno kuhinja koje su obitavale na tom prostoru. Tako da će se naći dosta sličnosti sa mađarskom, turskom, slovenskom, hrvatskom i srpskom kuhinjom. Uobičajen austrijski obrok podrazumjeva predjelo - Vorspeise, onda supu, pa Glavno jelo - Hauptspeise sa prilozima i završava sa desertom kolačem ili tortom. Jela od mesa pripremaju se od teletine, junetine, piletine, svinjetine, slatkovodnih riba najčešće pečenjem, kuhanjem i pohanjem. Pića koja se serviraju uz jelo u Austriji su raznovrsna kao što su pivo, vino ili liker. Poznati Austrijski sirevi su Bergkase, Alpkase, Trappistenkase i Edelpilzkase.

Specijaliteti u Austriji su vezani za pokrajne i namirnice koje preovladavaju u tim pokrajnama. Otvoreni prostori sa obiljem svježeg voća nadahnuli su stanovnike na pripremu jela poput Burgenländisches Erdbeerkoch (deserta s jagodama). Pokrajna Setiermark je pod uticajem italijanske i mađarske kuhinje i popularna je šunka tako je i Steririsches Verhackerts nasjeckani špek sa lukom i buničinim uljem izuzetno popularan. U Donjoj Austriji izdvajamo specijaltiet Serviettenknödel mit Semmelkren kuvane kuglice prelivene hrenom i prezlama, a u gornjoj Austriji se odomaćio specijalitet Linzer Torte i puslice od belanaca posute vanilin šećerom takozvane Salzburger Nockerln.

Sa druge strane razvila se Bečka kuhinja kao nešto posebno i naravno njen najpoznatiji recept bečka šnicla Wiener Schintzel, a tu je i fantastična Sacher Torta te Fiaker Gulasch koji strašno podsjeća na mađarski gulaš. U hotelu Sacher već više od 130 godina poslužuje kriška Sacher torte. U Beču se tradicionalno ispija kafa i sam grad je do 1730. imao tridesetak kafana. Najomiljenija je Mocca kafa, ali su poznate i Eduscho i Meinl Kaffee. Već 1736. godine je jedna izdavačka kuća u Beču izdala prvi kuhar.
Beč je u popularna turistička destinacija zahvaljujući mnogobrojnim kulturno-istorijskim spomenicima iz vremena Austro-Ugarske. U Beču su između ostalih živjeli i stvarali poznati muzičari kao što su Beethoven ili Mozart.