Kao namirnica, batat ili slatki krompir je jako dobar za dijabetičare, ali i za decu i sportiste, jer daje energiju, a ne deblja. U kuhinji ga pripremamo kao i običan krompir. Ukus mu je pomalo slatkast zbog sastava mineralnih materija. Najači mineral u njemu je magnezijum koji je odličan za suzbijanje stresa. Bogat je beta-karotenom što nam govori i njegova narančasta boja. Slatki krompir je najbolji za pravljenje pomfija ili čipi čipsa. Izuzetno je ukusan u gulašima a odličan kada pravimo tijesto za njoke.
Pikantni pire od batata
Potrebno: 1000 gr batata 70 gr putra na vrh kašičice muškatnog oraščića 3 ukiseljene čili papričice kašika ljutog kečapa jedan mladi luk so, biber
Priprema: Oguljene batate skuhamo na pari. Zatim kada su kuhani dodamo putar, oraščić, biber i so. Smjesu viljuškom ispasiramo. Ukiselejnu čili papričicu očistimo od sjemenki i kožice. Sitno ih nasjeckamo i dodamo u pire. Sve lagano izmjesimo pa stavimo pire u zdjelu. Onda pospemo sa sitno sjeckanim mladim lukom i služimo.
Ukus divljeg krompira ili čičoke podsjeća na nedozreli lješnik, a izgleda kao đumbir. Izuzetan je izvor kalijuma i fosfora, a sadrži i kalcijum, magnezijum, gvožđe, vitamine grupe B, vitamin C, vitamin D i provitamin A. Divlji krompir je odlična namirnica za dijabetičare jer mu je glikemijski indeks nula. Od njega se prave odlična variva, guste supe i jela sa mesom. Njega čak možemo da jedemo i sirovog u salatama.
Zapečena čičoka sa tri vrste sira
Potrebno: 700 gr čičoke 50 gr parmezana 100 gr feta sira 100 gr gauda sira 250 ml kisele pavlake 2 jaja kašika luka vlasca čen sitno sjeckanog bijelog luka maslinovo ulje so, biber
Priprema: Kuvamo čičoku u posoljenoj slanoj vodi dok ne omekša. Onda je nasjeckamo na tanke listove. Napravimo zatim smjesu od jaja, bijelog luka, vlasca i pavlake. Na dno vatrostalne posude koje smo premazali maslinovim uljem stavimo red čičoka, pa preko red smjese. Onda ponovimo red čičoka pa red smjese. Kada smo potrošili sav materijal pospemo po vrhu sa feta sirom, parmezanom i gaudom. Pečemo u rerni zagrijanoj na 185 stepeni celzijusovih oko pola sata.
Hranom protiv mamurluka
Stigao nam je period kada je jako velika vjerovatnoća pretjerivanja sa alkoholom. Znači morate ući spremni u okršaj za cjelovečernja konzumiranja alkoholnih napitaka. Zato prije nego što počnete sa konzumacijom bilo bi poželjno da popijete maslinovo ulje ili da ga unesete u organizam u sklopu nekog obroka. Takođe kisela jela kao što je sarma sa dosta vitamina C mogu da djeluju preventivno. Hrana kuju budete konzumirali tokom večeri gledajte da bude što manje masna.
Ako ste ipak uspjeli da pretjerate i ako ste mamurni onda je najbolje da mamurluk izliječite sa hranom i pićima. Najbolje je da na početku popijete voćni sok od jabuke jer nadoknadićete izgubljeni šećer. Kiseli krastavci, špinat i paradajz su bogati hranjivim tvarima i njih bi bilo poželjno da konzumirate. Ako vam se povraća ili osjećate mučninu to je zato što ste izgubili dosta kalija tokom dehidracija organizma. Banane su izuzetne u nadoknadi i vrlo brzo će vam pomoći i vratiti snagu. A za bolove u glavi popijte čašu vode.
Zimska jela
U zimskom periodu aktivnosti prirode su nešto mirnije i iz tog razloga bi trebalo da prilagodimo svoje aktivnosti prirodnima te da u prehranu uvrstimo jela koja će sačuvati našu energiju tako što će grijati naš organizam. Jela koja je najbolje konzumirati su guste čorbe, grah-variva, supe, razne vrste pečenja. Treba spremati i ljuta jela koja pored toga da griju u hladnim zimskim danima, pomažu snižavajući holesterol i regulišu visok pritisak.
Kuhane mahunarke su vrlo važne namirnice zimi jer stimulišu rad bubrega, koji u ovo doba godine trebaju više pažnje. Grah, leća, grašak, mahune dostupne su suhe a neke su smrznute. Mogu da se obogaćuju suhim mesom ali i da se kombinuju sa žitaricama.
Namirnica na koju takođe treba obratiti pažnju jeste kiseli kupus jer snažno podupire imunitet. Što više treba izbjegavati alkohol i šećer jer oni rashlađuju organizam. A bilo bi dobro i svježe voće zamijeniti suhim voćem.
Većina ljubitelja kuhanja posjeduje neki svoj isproban recept za pohanje jela koji sa manje ili više uspjeha daje rezultate koji zadovoljavaju potrebe. Mi Vam donosimo saznanja o tome koji su najpoznatiji načini pohanje jela pa možete da izaberete neki od načina koji niste do sada koristili ili da unaprijedite svoje kulinarske sposobnosti. Najčešće se u svijetu srećemo sa dva načina pohanja jela, a to su bečki i francuski način. Manje je poznat ali nikako po kvalitetu slabiji milanski način pohanja. Svi načini pohanja jela namirnice umaču u smjesu za pohanje. Ta smjese se najčešće sastoji od prezli, brašna i jaja. Karakteristično za francuski način jeste da namirnicu koju pohujemo prvo uvaljamo u bijelo pšenično brašno, zatim umačemo u jaja pa ponovimo postupak. Onda pržimo namirnicu. Za bečki način je karakteristično da namirnica ide pravu u brašno pa onda ide u jaja i na kraju se uvalja u krušne mrvice. Kod milanskog načina u prezle stavljamo i parmezan što pohanju daje karakterističnu notu sira. Ovdje možemo da spomenemo i Orli način koji namirnicu umače u smjesu koja je sastavljena od vode, brašna i piva. Gustine je kao ona za palačinke. Japanci pohaju tako što umute jaja, vodu i brašno pa je drže oko pola sata u frižideru. Nakon toga tek pohuju namirnice.
Savjeti za pohanje
Prije pohanja meso istučemo i zarežemo na krajevima da se ne bi skupilo.
Meso koje je manje vlažno ili suvo bolje prima poh odnosno smanjuje se vjerovatnoća da se poh odlijepi od mesa.
Masnoća u kojoj pohujemo treba biti dobro zagrijana ali ne i pregrijana.
Kada je namirnica ispohana obavezno je stavimo na papirni ubrus da se višak masnoće ocjedi.
Kod pohanja većih komada mesa koristimo malo slabiju temperaturu i pohamo ih malo duže. Orli pohanje
Ovaj način se najčešće koristi kada pohamo mlade tikvice, ribu i šampinjone.
Potrebno: 250 gr brašna 5 jaja 200 ml piva 100 ml ulja so
Priprema: Odvojeno umutimo žumanca. Zatim im dodamo pivo , ulje i brašno. I na kraju umješamo i bjelanjke koje smo posebno umutili. Potrebno je da dobijemo glatku masu kao za palačinke bez grudvica. Pohujemo zatim namirnicu u dubokoj masnoći.
Najčešće se u svijetu srećemo sa dva načina pohanja jela, a to su bečki i francuski način. Manje je poznat ali nikako po kvalitetu slabiji milanski način pohanja. Svi načini pohanja jela namirnice umaču u smjesu za pohanje. Ta smjese se najčešće sastoji od prezli, brašna i jaja. Karakteristično za francuski način jeste da namirnicu koju pohujemo prvo uvaljamo u bijelo pšenično brašno, zatim umačemo u jaja pa ponovimo postupak. Onda pržimo namirnicu. Za bečki način je karakteristično da namirnica ide pravu u brašno pa onda ide u jaja i na kraju se uvalja u krušne mrvice. Kod milanskog načina u prezle stavljamo i parmezan što pohanju daje karakterističnu notu sira. Ovdje možemo da spomenemo i Orli način koji namirnicu umače u smjesu koja je sastavljena od vode, brašna i piva. Gustine je kao ona za palačinke. Japanci pohaju tako što umute jaja, vodu i brašno pa je drže oko pola sata u frižideru. Nakon toga tek pohuju namirnice.
